Info


Trigonometrijske izmjere

Povijesne topografske i trigonometrijske izmjere na području Hrvatske

Od 18. st. provode se u vodećim europskim zemljama najprije djelomične, a potom i sustavne geodetske i hidrografske izmjere, na temelju kojih nastaju prve precizne topografske (reljefne) i pomorske (nautičke) karte pojedinih dijelova Hrvatske.

Prva ili "jozefinska" topografska izmjera (1764.–1787.) zahvaća gotovo cjelokupnu Habsburšku monarhiju, a time i na teritoriju Hrvatske. Započeta je 1764., odobrenjem carice Marije Terezije, a završena 1787. godine, pod vladavinom Josipa II., po kome je i nazvana. Tom je izmjerom kartirano cijelo područje Habsburške Monarhije čime je postala najznačajnija državna izmjera 18. stoljeća. Izrađeno je 4096 listova mjerila 1:28 800, od svakog lista po dva rukom crtana primjerka. Na temelju listova je izrađena specijalna karta mjerila 1:144 000. Od područja današnje Hrvatske u tu izmjeru nisu uključene Istra, Dalmacija i otoci jer su u to vrijeme spadali pod teritorij Venecije. Mjerenja detalja, kao i sam postupak triangulacije su tijekom izmjere vršena geodetskim stolom. Zbog nedostatka triangulacijske mreže je spajanje karta u jedinstvenu cjelinu bilo nemoguće.

Zbog potrebe za većom točnosti karata, u Austrijskom Carstvu je 1806. godine osnovan Astronomsko-trigonometrijski odjel u Glavnom stožeru austrijske vojske. U sklopu Odjela se odvijaju geodetske izmjere - prva vojna triangulacija, astronomska određivanja koordinata točaka, mjerenja ubrzanja sile teže kao i detaljni topografski radovi. Od 1807. godine se provodi i druga ili „franciskanska“ izmjera, koja traje do 1869. godine, nazvana po caru Franji I. Izmjera je obavljena u Cassinijevoj projekciji, dodirni meridijan prolazi tornjem bečke katedrale Stephansdom, dok je azimut početne stranice orijentiran prema crkvi Leopoldskirche. Ovom izmjerom je osim izrade topografske karte bio cilj i stvaranje pouzdane izmjere zemljišta na temelju triangulacijske mreže. Polazište mreže je baza u Wiener Neustadtu. Ukupno je izrađeno 3333 listova u mjerilu 1:28 800. Na temelju listova ove izmjere izrađene su specijalna karta mjerila 1:144 000 i generalna karta mjerila 1:288 000. Detaljna izmjera je obavljena geodetskim stolom. Ovom je izmjerom obuhvaćen cijeli teritorij današnje Hrvatske.

Godine 1869. je preustrojen Vojno-geografski institut Austro-Ugarske Monarhije u Beču. Te iste godine je započeta treća ili „franc-jozefska“ izmjera, nazvana po caru Franji Josipu I. Izmjera je trajala do 1887. godine. Za potrebe ove izmjere bilo je potrebno stvoriti odgovarajuću geodetsku osnovu. Trigonometrijske točke su zadržane iz prethodnih izmjera, ali je obavljeno ponovno određivanje njihovih koordinata. Polazišne točke trigonometrijske mreže su Sveučilišna zvjezdarnica u Beču i izmjerena baza Arad u Transilvaniji. Obavljena je izmjera trigonometrijskih točaka I. reda, kao i određivanje visinske mreže preciznim nivelmanom. Srednja razina mora za potrebe nivelmana je određena mareografom na molu Sartorio u Trstu. Tijekom ove izmjere obavljen je i prijelaz na metarski sustav. Mjerenja detalja obavljena su geodetskim stolom, iz čega su izrađene topografske karte mjerila 1:25 000. Rezultat treće izmjere su 752 listova specijalne karte mjerila 1:75 000 u poliedarskoj projekciji. Dobiveno je krupnije mjerilo specijalne karte od prethodnih izmjera. Na temelju specijalne karte je izrađena i generalna karta mjerila 1:200 000 na 282 lista. Treća izmjera ponovno obuhvaća kompletan teritorij Hrvatske.

Četvrta ili precizna izmjera započinje 1896. i traje do njenog prekida 1916. godine. Ta se izmjera oslanja na poboljšanu mrežu trigonometara, koju čini 647 trokuta prosječne duljine stranica od 30 km, a koja je kasnije poslužila za uspostavu točaka nižih redova na području Hrvatske. Dio točaka mreže je uništeno prije, a još više tijekom Prvog svjetskog rata. Za vrijeme četvrte izmjere je izrađeno 388 listova karte mjerila 1:25 000.

U doba države SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, nema u Hrvatskoj osnovnih geodetskih radova ali ni detaljnih topografskih izmjera. Naime, u Hrvatskoj je (osim Slovenije i BiH, koje su također bile u sklopu Austro-Ugarske Monarhije) postojala trigonometrijska mreža i smatralo se da je naslijedila dobre topografske karte.

Nakon II. svjetskog rata provodi se na području bivše Jugoslavije cjelovita triangulacijska, nivelmanska i topografska izmjera. Trigonometrijska mreža I. reda u Hrvatskoj (i Sloveniji, BiH i primorskom dijelu Crne Gore) oslanjala se djelomice i na poznate trigonometrijske točke iz Nove triangulacije I. reda Austro-Ugarske. Provjera stanja, reambulacija, obnova ili nova stabilizacija trigonometrijskih točaka završena je do 1949. godine. Na području Hrvatske mreža je rekonstruirana i popunjena od 1946. godine. Izmjera je obavljena Schreiberovom metodom opažanjem heliotropa ili piramida. Zasebno je izmjereno područje istočne Slavonije. Područje južnog primorja Hrvatske je izmjereno u sklopu mreže Crne Gore. Na području zapadne Slavonije, Istre i ostalim primorskim krajevima je postojala austrougarska mreža trigonometrijskih točaka I. reda. Na njoj je obavljeno ispitivanje kvalitete te je utvrđeno da su mjerenja dovoljno precizno određena i nije potrebno obaviti nova mjerenja, već da se podaci starih mjerenja izjednače u novom koordinatnom sustavu. Triangulacijskim radovima II. i III. reda utvrđeno je da pojedine trigonometrijske točke I. reda u Istri i južnom primorju nisu identične austrougarskim točkama I. reda. Godine 1948. obnovljena je mreža primorske Hrvatske. Tom je izmjerom dovršeno postavljanje, mjerenje i određivanje koordinata mreže trigonometrijskih točaka I. reda na području bivše države. Poslijeratna trigonometrijska mreža imala je mnoge nedostatke. Javljaju se problemi u unutrašnjoj točnosti, homogenosti, u geografskom položaju i orijentaciji mreže. Samo mjerenje mreže obavljeno je u dužem vremenskom razdoblju. Pritom su upotrijebljeni različiti teodoliti nejednakih točnosti. Primijenjene su različite metode mjerenja; u početku je mjereno Struveovom metodom girusnih mjerenja, dok je kasnije Schreiberovom metodom mjerenja kutova. Neujednačeni su i signali na točkama - crkveni tornjevi, piramide i heliotropi. Posljedica svih prisutnih problema je pogreška zatvaranja trokuta veća od 3'' (kod 4% trokuta mreže) čime se ne zadovoljava kriterij uspostave mreže trigonometrijskih točaka I. reda. Velik nedostatak mreže je i pogrešna orijentacija u prostoru koja se pojavljuje nadovezivanjem na austrougarsku mrežu kod koje je fundamentalna točka Hermannskogel pogrešno određena. Zbog pogrešne orijentacije je kompletna mreža pomaknuta 15'' do 20'' prema istoku, a kod geodetske širine javlja se pomak od 2'' do -5''. Po završetku radova (1946.-1949.) i uspostave poslijeratne jugoslavenske trigonometrijske mreže I. reda nastojalo se popraviti njezinu točnost pretvaranjem mreže u astronomsko-geodetsku mrežu. Pojedinim točkama su obnovljene stabilizacije. Mjerene su odgovarajuće osnovice. Određeno je dovoljno Laplaceovih točaka na kojima su obavljena astronomska mjerenja. Ponovno su mjereni kutovi trokutima s prevelikom pogreškom zatvaranja kutova. U konačnici je odlučeno sustavno obnoviti mjerenja u cijeloj mreži. No, početkom 1970-ih dolazi do prekida gotovo svih osnovnih geodetskih radova, a dugotrajna triangulacijska mjerenja ne samo da nisu nikad bila u potpunosti obrađena, već nisu bila dostupna civilnim geodetskim ustanovama i znanstvenicima.

Osamostaljenjem 1991. godine Republika Hrvatska ostaje bez mogućnosti tiskanja TK25 jer su reprodukcijski originali ostali u Beogradu. Sredinom 1990-ih započinju aerosnimanja teritorija RH radi izrade novih topografskih karata suvremenim digitalnim postupcima. Istodobnim GPS-mjerenjima na izabranim točkama kontinentalnog i otočnog područja, a u sklopu međunarodnog projekta EUREF, uključena je Republika Hrvatska 1994. godine u jedinstveni europski koordinatni okvir. U neposrednom nastavku ostvaren je i geodinamički projekt CRODYN. Zatim slijede GNSS-kampanje u sklopu projekata EUREF-CRODYN ali i CROREF u svrhu geodinamičkih istraživanja na području Jadranskog mora te praćenja i kontrole geodetskih točaka osnovne GNSS-mreže RH.

Izvori

Čolić, P. K. (1994): Suvremeni pogled na Pilarevo djelo “Geografijske koordinate …”, Zbornik znanstvenog skupa o Gjuri Pilaru (1846.–1893.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Knjiga 11, Zagreb, 135-172.
Čolić, K., Bašić, T., Špoljarić, D., Pribičević, B., Solarić, R., Čolić, N. (1996): Stara i nova geodetska mjerenja na Palagruži, Zbornik radova sa simpozija Palagruža – jadranski dragulj, Split-Kaštela, 123–138.
Špoljarić, D., Kranjec, M., Medak, F., Šoštar, K.. (2010): Suvremena topografska izmjera i geovizualizacija palagruškog arhipelaga za potrebe interdisciplinarnih istraživanja, Geodetski list, 2, 87–106.
Frančula, N., Lapaine, M. (2004): Hrvatska geodezija od 1878. do 2003. godine, 1. dio, Geodetski list, 1, 15–34.
Pilar, G. (1890): Geografijske koordinate ili položaji glavnih točaka Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i dielomice susjednih zemalja, imenito Bosne i Hercegovine, Istre, Kranjske, JAZU, Knjiga X, Zagreb.
Peterca, M., Čolović, G. (1987): Geodetska služba JNA, Monografija, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd.
Premužić, M., Marjanović, M. (2018.): Obnova referentne mreže Republike Hrvatske 2006-2018, Zbornik radova 5. CROPOS konferencija, Zagreb, 73-137.